Što smo do sada uradili?
- obnovili mnoge kuće
- uredili vrtove
- posjećujemo staračke domove, sirotišta i bolnice
- obilazimo nezbrinute starije osobe i invalide po njihovim kućama i obavljamo svakovrsne radove za njih po potrebi
- pomažemo obiteljima s brojnom djecom
- plaćamo račune za režije onima koji ih ne mogu podmiriti
- kupujemo lijekove bolesnicima bez primanja
- osiguravamo privremeni smještaj obiteljima u kriznim situacijama dok im ne uspijemo pronaći trajnija rješenja
- snabdijevamo ogrjevom obitelji koje si to ne mogu same nikako osigurati
- snabdijevamo s paketima osnovnih živežnih namirnica više od 500 obitelji u regiji, na mjesečnoj bazi, a svaka tri mjeseca i odjećom i obućom itd.
Kad su teške poplave pogodile i Hrvatsku, i BiH i Srbiju 2014.g., organizirali smo nizu humanitarnih koncerata u Međugorju i nosili smo pomoć svima.
Mnogi dolaze iz Bosne tražiti posla u Međugorju.
Kako je teška situacija i u Međugorju, već nekoliko mjeseci nosimo jedan obrok dnevno na Tromeđu muškarcima koji ne nalaze posla. Iza svakog od njih stoji mnogobrojna obitelj u raznim dijelovima Bosne.
Kampovi izbjeglica i prognanika iz Afrike i Srednjeg istoka na području Bosne obraćaju se nama za pomoć.
Pismo donatorima
Dragi prijatelji!
Prisjećam se svega sto su Gospini hodočasnici činili za vrijeme rata na ovim prostorima. Prisjećam se kako je pokojni Fra Leonard Oreč rekao jednom prilikom da u Međugorju imamo tri brda: Podbrdo, Križevac i Brdo Dobrote koje ste i Vi pomogli izgraditi.
Sva humanitarna pomoć koja je pristizala u Međugorje bila je uvijek upućivana na razna mjesta, svim ljudima u potrebi bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. Mi smo svi djeca Božja, svi smo braća. Bog i Gospa nas sve jednako vole i stalo im je do spasenja svih i cijelog čovječanstva.
Na žalost, kod nas se mnogi nikada nisu uspjeli oporaviti nakon rata. I pored svih raznih udruga i organizacija ljudi dobre volje koji nesebično pomažu, i dalje su brojni pojedinci dolazili sa svih strana u Međugorje u nadi da ce tu naći pomoć u svojim potrebama. 2013. Godine, fra Marinko Šakota, župnik Međugorja, zadužio me je da osnujem i vodim Ured za potrebite, a 2016. godine smo se organizirali kao Humanitarna udruga ” Marijine ruke”.
Slušajući Gospine poruke i ono što traži od nas, odlučili smo odazvati se Njenom pozivu i biti Njezine ispružene ruke.
Shvatili smo da je svaki čovjek pozvan činiti dobro i tako ovaj svijet učiniti boljim i ljepšim. A za to nam nisu potrebne velike stvari, nego mala djela ljubavi.
Jakov Čolo